Pretilost - što ju uzrokuje i kako reducirati prekomjernu težinu ? -

Pretilost – što ju uzrokuje i kako reducirati prekomjernu težinu ?

Što uzrokuje pretilost?

Pretilost je veliki zdravstveni problem a evo što uzrokuje pretilost i kako riješiti probleme koje uzrokuje pretilost.

Kada količina kalorija unesenih u organizam prekorači količinu potrošene energije, tijelo pohranjuje višak kalorija u stanice masnog tkiva.

Najvažniji uzroci pretilosti su kulturološki utjecaji na prehrambene navike i tjelesnu aktivnost. Istraživanja pokazuju da su slatki napici i voćni sokovi glavni uzroci pretilosti u mladih. Vrijeme odmora i rada sve se više provodi u mirovanju, jer se ljudi koristeći automobile, gledajući TV, igrajući videoigre i radeći za računalom premještaju iz jednog sjedećeg položaja u drugi.

Pretilost

                           Moždana regulacija metabolizma

 

Težinu određuju živčani putovi u mozgu i probavnom traktu. Centri za jedenje i sitost koji se nalaze u hipotalamusu i hipofizi reagiraju na signale koji ukazuju na velike zalihe masnoća i glad. Tvari od presudnog značaja u ovom procesu su glukoza (šećer), inzulin (hormon odgovoran za ulaz glukoze u stanice) i leptin (enzim koji signalizira mozgu da su zalihe masnoća velike). Leptin vrši mnoge funkcije koje su od velikog interesa u ispitivanjima gojaznosti i, vjerojatno, dijabetesa. Taj se hormon oslobađa iz masnih stanica te njegove koncentracije rastu što je više pohranjenih masnoća u stanicama. Povišenje razina signalizira hipotalamusu potrebu smanjenja apetita, dok sniženje koncentracija stimulira apetit. Leptin može djelovati i na otpornost organizma prema učincima inzulina, hormona bitnog za metabolizam šećera u krvi. Kolecistokinin, hormon tankog crijeva koji stimulira lučenje probavnih sokova, može djelovati zajedno s leptinom i stimulirati ili suprimirati apetit.

                               Genetski faktori za pretilost

 

Genetski faktori utječu na metabolizam masti i reguliraju hormone koji utječu na apetit i vjerojatno imaju neku ulogu u 70% slučajeva gojaznosti. Veliki broj genetskih varijacija utječe na podložnost gojaznosti.

Nasljedni faktori mogu uključivati način distribucije masnoće, brzinu metabolizma, energetske reakcije na pretjerano jedenje, omiljenu hranu itd. Direktno su odgovorni za neke slučajeve vrlo velike gojaznosti.

Metabolizam čovjeka razvio se tako da može konzervirati energiju i pohraniti masnoće u periodima gladovanja. Gojaznost se najčešće javlja u ljudi normalne fiziologije koji žive u industrijaliziranim zemljama s obiljem hrane, pa nije problem potrošiti premalo energije za sagorijevanje viška kalorija. Prema jednoj teoriji šećerna bolest tipa 2 i pretilost, koja je obično popratna pojava ovog poremećaja, potječu od genetskih radnji koje su nekoć bile neophodne za opstanak.

Neki stručnjaci tvrde da postoji “štedljiv” gen koji regulira protok hormona radi prilagodbe sezonskim promjenama. Kod nekih nomadskih naroda hormoni se oslobađaju tijekom sezona u kojima su količine hrane bile oduvijek male, što je rezultiralo otpornošću na inzulin i učinkovito pohranjivanje masti. Taj je proces obratan u sezonama kada je hrane u izobilju.

Kako je hrana s visokim sadržajem ugljikohidrata i masti suvremenom industrijalizacijom postala raspoloživa tijekom cijele godine, ovaj gen više ne služi svojoj svrsi nego postaje štetan jer se masti prvobitno pohranjivane za periode gladovanja, ne troše.

Drugi gen je receptor melanokortina 4 i ima glavnu ulogu u prekidanju potrebe za jedenjem, a kojega u nekim obiteljima sa slučajevima gojaznosti nema.

                                      Ostali uzroci pretilosti

 

Prekomjernoj težini doprinosi niz zdravstvenih stanja, premda su ona rijetko njezin primarni uzrok!

                                                         Pretilost u odraslih

Tko se malo kreće i ima loše prehrambene navike pripada rizičnoj skupini.

Premalo kretanja doprinosi dobitku na težini, a pretilost otežava kretanje. Svjetska zdravstvena organizacija tretira pretilost kao globalnu epidemiju i zdravstveni problem!

Unatoč činjenici da je pretilostost (BMI preko 30) nesumnjivo opasna, još uvijek nije izvjesno je li samo višak kilograma (BMI 25-28) vrlo opasan za one koji su inače zdravi i nisu rizična skupina za razvoj dijabetesa, srčanog oboljenja ili karcinoma.

Kod muškaraca BMI ima tendenciju povećanja sve do 50. godine života, nakon čega opada.

U žena se težina povećava sve do dobi od 70 godina, a zatim se ujednačuje.

Dobivanje na težini neminovno je sa starenjem, a postupno dobivanje oko 5 kilograma na normalnu težinu nije štetno. Ovo stanje pogoršava činjenica da se mišićna i koštana masa starenjem smanjuju, čime je stvarno povećanje mase sala oko 0,75 kg.

 

                                                                Pretilost u djece

Masne stanice se množe tijekom dva perioda rasta i razvoja: rane mladosti i adolescencije. Prekomjerno jedenje u tim razdobljima povećava njihov broj, koji je i genetski određen. Neki su već rođeni s viškom tih stanica. Izvjesnu ulogu igra i utjecaj roditelja – ako je roditelj trogodišnjeg djeteta gojazan, i dijete (premda mršavo) ima 30%-tnu šansu postati jednog dana istim. Nakon adolescencije povećava se masa masnih stanica, a ne njihov broj pa stoga gubitak težine u odrasloj dobi smanjuje veličinu masnih stanica, a ne njihov broj, tako da je mršavljenje puno teže odraslima koji su u djetinjstvu, kada su se stanice množile, bili debeli.

                                                                    Rizične skupine

Trend povećanja težine slijedio je trend prestanka pušenja. Nikotin ubrzava metabolizam, dok prestanak pušenja, čak i uz istu količinu pojedene hrane, može dovesti do dobitka na težini koji može biti značajan. Važna je činjenica da kontrola težine nije valjano opravdanje za pušenje.

Smjenski radnici tj. radnici u kasnim smjenama (između 16 h i 8 h) jedu više i imaju duže odmore sa spavanjem od radnika u dnevnim smjenama i podložniji su debljanju.

 

                                                     Dijagnosticiranje gojaznosti

Dijagnosticira se mjerenjem masnog tkiva a ne samo tjelesne težine Osoba može u odnosu na normalne standarde biti izvan težinskih granica, ali ako je vrlo mišićava s malo tjelesnoga sala, nije gojazna. Drugi mogu biti normalne ili premale tjelesne težine, a da ipak imaju previše sala. Tri su osnovne mjere za dijagnosticiranje gojaznosti: indeks tjelesne mase (BMI od engl. Body Mass Index) kao mjera tjelesne masnoće, obujam struka i rizične faktore oboljenja i stanja vezanih uz gojaznost.

 

                                                        BMI – indeks tjelesne mase

To je najbolja mjera tjelesne mase. BMI je omjer tjelesne težine u kilogramima i visine u metrima na kvadrat.

Rezultat se nanosi na skalu koja pokazuje razine tjelesne mase.

Kod prekomjerna težine je BMI 25-29,9 a gojaznosti kada je BMI 30 ili više. Te su smjernice vrlo važne za pacijente s povećanim rizikom od šećerne bolesti, srčane bolesti ili nekih vrsta karcinoma.

Obim abdominalnog sala vrlo je važan za procjenu rizika obolijevanja. Salo na abdomenu i kukovima moglo bi biti dodatni pokazatelj rizika. Raspored sala procjenjuje se podjelom mjere struka s mjerom kukova. Na primjer, žena s promjerom struka 75 cm i kukova 100 cm ima odnos od 0,75; kod struka od 16,5 i kukova od 15,6 odnos će biti 1,05. Što je niži odnos, to je bolje. Rizik srčanog oboljenja naglo se povećava u žena s odnosom iznad 0,8 i muškaraca s odnosom iznad 1,0.

Antropometrija – mjerenje debljine kožnog nabora na raznim područjima tijela, posebno tricepsa, lopatica i kukova. Ta je mjera korisna za utvrđivanje je li težina uzrokovana povećanjem mase mišića ili sala.

 

 

Ovdje možete provjeriti svoj indeks tjelesne težine.

 

          Opće smjernice za reduciranje prekomjerne težine

Pretilost

 

                       Ishrana i životni stil u kontroli težine

 

Bezuspješne dijete su vrlo česta pojava. Želudac koji je proširen velikim obrocima nastavlja signalizirati potrebu za velikim količinama hrane, sve dok se vremenom s manjim obrocima njegova veličina ne smanji. Čak i u slučaju opetovanog neuspjeha dijete, nema razloga za predaju.

Hrana s niskim sadržajem masnoća i šećera te visokim sadržajem vlakana

Neka su ispitivanja pokazala da zamjena hrane bogate masnoćama i šećerima hranom bogatom složenim ugljikohidratima i niskim sadržajem masnoća (voće, povrće, žitarice) može biti učinkovitija od brojanja unesenih kalorija, posebno kada se radi o održanju mršavljenja.

Brojanje grama masnoća može biti korisnije od vođenja evidencije dnevno konzumirane hrane. Jedan gram masnoće sadrži 9 kilokalorija, dok jedan gram ugljikohidrata ili proteina ima samo 4 kilokalorije. Masnoća iz hrane se brže od ugljikohidrata i proteina transformira u tjelesnu masnoću.

Mnogi koji smanje unos masnoća ne konzumiraju dovoljno osnovnih hranjivih sastojaka, uključujući vitamine A i E, folnu kiselinu, kalcij, željezo i cink, a povećavaju količinu ugljikohidrata. Hrana s niskim sadržajem masnoća ne smije biti isprika za prekomjerno uzimanje ugljikohidrata, posebice škrobne hrane i šećera.

Visokokalorična ishrana iz bilo kojeg izvora deblja! Ljudi koji uzimaju hranu s niskim sadržajem masnoća trebaju imati raznovrsnu ishranu i, prema potrebi, vitamine. Samo uzimanjem mlijeka s niskim sadržajem masnoća ili obranog mlijeka može se postići preporučeno smanjenje unesenih kalorija iz masnoća od 30% ili manje i pomoći organizmu dobiti kalcij.

Izvjesna količina masnoća u hrani je neophodna. Trebalo bi je uzeti u obliku ulja nekih biljaka i ribe. Zasićene masnoće životinjskog porijekla treba izbjegavati.

Supstituti masnoća

Supstituti masnoća koji se dodaju komercijalnoj hrani ili se koriste za pečenje, imaju neke poželjne kvalitete masnoća, ali ne sadrže previše kalorija. Neke zamjenske tvari, kao npr. celuloza u gelu (dobija se od morskih trava) i guar-guma, desetljećima se koriste u mnogim komercijalnim jelima i smatraju se neškodljivima.

Vlakna

Zdrava hrana treba imati visoki sadržaj vlakana, koja su važni čimbenik u mršavljenju. Ona interferiraju s apsorpcijom masnoća i proteina i, zajedno s hranjivim sastojcima hrane s visokim sadržajem vlakana, mogu smanjiti opasnost od srčanih oboljenja, šećerne bolesti, probavnih smetnji i nekih tipova karcinoma. Za gubitak težine najučinkovitija su netopiva vlakna iz pšeničnih posija, žita, sjemenki i kori voća i povrća. Topiva vlakna iz sušenog graha, zobenih posija, ječma, jabuka, citrusnog voća i krumpira, od velike su važnosti u svakodnevnoj prehrani. Pektin, vlakno iz jabuka, citrusnog voća te ostalog voća i povrća, povećava i produžuje osjećaj sitosti kod ljudi normalne tjelesne težine.

Supstituti šećera

Umjetna sladila su saharin, aspartam i acesulfam.

 

Niskokalorične dijete

Smanjen unos kalorija osnovni je preduvjet za liječenje pretilosti. Prvi korak u održanju normalne težine je izračunavanje količine potrebnih kilokalorija po danu, idealne tjelesne težine, ali i varira s obzirom na spol, dob i tjelesnu aktivnost.

Ekstremne dijete od ispod 1100 kilokalorija predstavljaju zdravstveni rizik. Takva ishrana najčešće ne sadrži dovoljno vitamina i minerala, pa ih se mora nadoknađivati.

Drastične dijete izazivaju neugodne popratne pojave (uključujući slabost, nepodnošenje hladnoće, gubitak kose, stvaranje žučnog kamenca i neredovite menstruacije) i mogu biti opasne. U početku se uglavnom gube tekućine i minerali, kasnije masnoće, ali i mišići, što može sačinjavati preko 30% ukupno izgubljene mase. Striktne dijete koje traju duže od 16 tjedana ili one prebrze koje traju duže od dva-tri dana vrlo su opasne.

Visokoproteinske dijete

Ponovo su popularne dijete bogate proteinima, a siromašne ugljikohidratima. Premda visokoproteinska ishrana rezultira brzim gubitkom težine učinci na zdravlje nisu povoljni. Jedan nusproizvod ovakve ishrane je oslobađanje tvari pod zajedničkim imenom ketoni, koji uzrokuju mučninu, vrtoglavicu i zadah. Međutim nedavna studija pokazala je da tzv. ketonska dijeta, vrlo bogata proteinima, a vrlo siromašna masnoćama i ugljikohidratima, može biti neškodljiv i učinkovit način gubitka prekomjerne težine za opasno gojazne adolescente pod stručnim vodstvom.

 

Članak o visokoproteinskoj dijeti možete pročitati ovdje.

 

Tjelesna aktivnost

Važno je napomenuti da opasnosti od pretilosti nisu samo u višku kilograma – one proistječu iz prevelike količine sala.

Tjelesna aktivnost kojom se masnoća zamjenjuje mišićima, najvažniji je čimbenik svakog programa smanjenja tjelesne težine, ali kao i dijeta, jednako teška za održavanje. Budući da je gojaznost tako često povezana sa srčanim i ostalim oboljenjima, prije primjene dijete program tjelesnih aktivnosti treba izraditi u dogovoru s liječnikom. Većina stručnjaka preporuča svakodnevno 45 do 60 minuta vježbe, uglavnom aerobika, hodanja u prirodi, brzog hodanja ili temperamentnog plesa.

Potrebno je naglasiti da je korisna svaka redovita tjelesna aktivnost. Čak i umjerena redovita tjelovježba poboljšava osjetljivost na inzulin (koji, za uzvrat, pomaže u sprečavanju srčanih oboljenja i dijabetesa).

Tjelesna aktivnost također poboljšava psihološko stanje te zamjenjuje navike nekretanja koje obično dovode do prevelikog konzumiranja “grickalica”. Isto tako je i blagi prigušivač apetita. Mršavljenjem se olakšava početna razina fizičkih aktivnosti koje sagorijevaju manje kalorija po prehodanom ili pretrčanom kilometru. Brzina mršavljenja se usporava, ponekad obeshrabrujućim tempom, tako da nakon početno dramatičnog, treba dijetu kombinirati s vježbama. Ljudi trebaju biti svjesni ove činjenice i pridržavati se svakodnevne tjelovježbe.

 

 

Lijekovi i postupci liječenja prekomjerne težine

 

Lijekovi koji se koriste za smanjenje tjelesne težine zovu se anoreksici. Učinak većine nestaje tijekom vremena, što zahtijeva povećanje doze, a ovo ovisnost i opasnosti. Niti jedan od njih ne uklanja osnovne probleme koji vjerojatno uzrokuju pretilost.

 

Biljni preparati i preparati koji se izdaju bez liječničkog recepta

Svaki preparat namijenjen skidanju suviška kilograma, uključujući tablete za mršavljenje koji se izdaju bez recepta, biljne tablete i preparati, treba uzimati s oprezom.

 

 

                                   Opasnosti pretilosti

 

Nije štetna sama pretilost, nego nezdrava ishrana i slaba pokretnost. Dob može pomoći u definiranju rizika od pretilosti. Prekomjerno salo kod starijih ljudi može biti hranidbena rezerva i zaštita kostiju u slučaju pada.

Pretilost kod djece –  djeca se često doživotno bore sa svojom prekomjernom težinom i vrlo su rizična skupina za obolijevanje od povišenog krvnog tlaka, arterijskih i srčanih oboljenja i oštećenja jetre kad odrastu. Roditeljima treba savjetovati primjenu programa kontrole tjelesne težine kod njihove djece u vidu zdrave ishrane i kretanja.

Opasnosti : 

  • Bolesti srca i krvnih žila, 
  • povišeni krvni tlak, 
  • visoke razine ukupnog kolesterola, 
  • otpornost na inzulin i šećerna bolest tipa 2 , 
  • karcinom , 
  • artritis , 
  • reprodukcijski i hormonalni poremećaji , 
  • hipoksija , 
  • apneja i poremećaji spavanja

 

 

 

 

Napomena:

Ova internet stranica je nezavisni poslovni partner kompanije Forever Living Products.

Svi preporučeni proizvodi na ovoj stranici su sastavljeni na osnovu višegodišnjeg iskustva naših korisnika, te nisu zamjena za preporučenu medicinsku terapiju.

Spomenuti dodaci prehrani na ovoj internet stranici nisu nadomjestak ili zamjena uravnoteženoj prehrani.

 

Napišite odgovor

Nećemo objaviti vašu email adresu.